Otvori blog     

Adis Čolaković: "Audiatur et altera pars"

Čovjek je prešao svaku granicu zla, sada mu povratka nema, jer nema puta koji će izvesti čovjeka iz tame zlobnog svijeta kojeg je cijenio i na kraju precijenio. (Čolaković)

03.11.2011.

Živjela država Palestina!!!

Neka Bog čuva Palestinu i palestince!

Naše molitve su uz njihovu pravednu borbu za slobodu palestinske države.

 

God save Palestine and the Palestinians!

Our prayers are with their righteous struggle for the freedom of a Palestinian state.

 

Dieu sauve la Palestine et les Palestiniens!

Nos prières sont avec leur juste combat pour la liberté d'un Etat palestinien.

 

Dios salve a Palestina y los palestinos!

Nuestras oraciones están con su justa lucha por la libertad de un Estado palestino.

 

Gott bewahre Palästina und die Palästinenser!

Unsere Gebete sind mit ihren gerechten Kampf für die Freiheit eines palästinensischen Staates.

 

Dio salvi la Palestina ei palestinesi!

Le nostre preghiere sono con loro lotta giusta per la libertà di uno Stato palestinese.

25.08.2011.

Najteže je postići poniznost

Od svih vrlina najteže je postići poniznost; ništa ne umire teže od želje za dobrim mišljenjem o sebi. (T. S. Eliot)

 

26.01.2011.

PRAVI RATNI HEROJI: Srbi koje je ljudskost koštala života

Tokom proteklog rata u BiH, pored svih užasa i zločina koju su se dešavali, postojali su pojedinci koji su, unatoč tome što su time kobno ugrozili svoje živote, pokušali biti prije svega ljudi. DEPO PORTAL se prisjeća tzv. "loših Srba" koji su, braneći komšije, kolege i prijatelje drugih nacija ili vjera, vlasitim životima platili svoju humanost

 

SRĐAN ALEKSIĆ

 

Najpoznatiji takav slučaj je junaštvo mladog Srđana Aleksića iz Trebinja, glumca amatera i velike plivačke nade, koji je na smrt pretučen 21. januara 1993. godine, dok je branio prijatelja Alena Glavovića. Tog kobnog dana, ulicom između prepune trebinjske pijace i policijske stanice, trojica naoružanih bradatih spodoba vodila su svezanog mladića. Neko iz obližnjeg kafića uzviknuo je: "Uhvatili su Alena Glavovića!". Srđan je ustao i krenuo prema mjestu gdje su uhvatili njegovog prijatelja Bošnjaka.

 

Udario je jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama, vrisnuo: "Bježi Alene". Alen se podigao i otrčao prema maloj ulici pored pijace, a ona trojica su kundacima i vojničkim cokulama počela udarati Srđana. Ostao je nepomičan na asfaltu.

 

Umro je sedam dana kasnije, 27. januara, od preteških rana koje je zadobio spašavajući život Alenu. Imao je samo 27 godina.

 

"On leži, a ja hodam; a trebalo je biti obrnuto", kazaće mnogo godina kasnije Alen Glavović u jednom dokumentarcu. A Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima je rekao: "Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost".

 

ZORAN GAVRIĆ

 

Doktor Zoran Gavrić prva je žrtva iz redova "loših Srba" u Rogatici. Rođen je 23. maja 1945. godine u Visokom. Završio je stomatološki fakultet i sve do svoje smrti radio u rogatičkom Domu zdravlja.

 

Prema pričama onih koji su ga poznavali, bio je omiljen među Rogatičanima. Upravo njegova ljudskost i poštenje koštali su ga života. U potrazi za svojim prijateljem Ćamilom Poljom, medicinskim tehničarem koji je nekoliko dana ranije nestao u četničkom jezgru Borike, početkom maja 1992. godine gubi se i Zoranov trag.

 

Nakon desetak dana, njihova tijela su pronađena u mrtvačnici na Sokocu. Prvo je ubijen Zoran, pa Ćamil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se o Ćamilovim posmrtnim ostacima ništa ne zna.

 

Prema pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske RS. Kušić se dovodi i u vezu sa ubistvom ratnog komandanta Žepe, pukovnika Avde Palića. Iza pokojnog doktora Zorana ostala je supruga Vlasta, sin Aco i kćerka Gordana.

 

STANKO PECIKOZA

 

Stanko Pecikoza, prijeratni predsjednik SDS-a u Višegradu, još je jedna žrtva svoje ljudskosti. Milan Lukić, koji je 20. jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Haškim tribunalom zbog spaljivanja 119 civila u Višegradu, zatim za ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, osumnjičen je i za smrt Stanka Pecikoze koji je štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po svjedočenjima preživjelih, mještani sela Velji Lug su ostali jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze.

 

Odmah nakon njegovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukićevi četnici, među kojima se nalazio i osuđeni ratni zločinac Boban Šimšić. U aprilu 1993. godine, pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukić je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.

 

MILUTIN VUKSIĆ

 

Milutin Vuksić, moler iz Bratunca, bio je poznat kao tih i povučen. Milutinov "grijeh" je bio taj što je desetak svojih komšija, s porodicama, uspio preko Ljubovijskog mosta spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992. godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što je nesrpsko. Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je sakrivao na sigurna mjesta, te ih poslije prebacivao prema srebreničkoj općini.

 

Prema kazivanjima preživjelih logoraša, izmučenog Milutina su uveli u fiskulturnu salu Osnovne škole "Vuk Karadžić", koja je služila kao logor, te ga uz riječi "ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima", izrešetali pred svima.

 

SEKULA STANIĆ

 

Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, doktor Sekula Stanić je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalim kućama izgara do temelja. Bio je to veliki gest uglednog fočanskog Srbina. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice, a premlaćen je i ubijen u julu 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti.

 

VLADIMIR SREBROV

 

Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivača SDS-a, međutim kada prepoznaje Karadžićevu profašističku orijentaciju, napušta ovu stranku.

 

Tokom rata ostaje u Sarajevu i aktivno politički angažovan podržava građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Karadžića naziva ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara.

 

Uhapšen je 1992. godine kada je pokušao nagovoriti lokalne Srbe na Ilidži da  pređu na bosansku stranu i prekinu blokadu u oskrbi opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom, te je zatvoren u zloglasni zatvor Kula, gdje je svakodnevno, tokom 39 mjeseci, bio izložen najužasnijim torturama.

 

Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako, dok ga četvorica četničkih grmalja tuku, Srebrov viče "Bosna, Bosna, Bosna".

 

Vladimir Srebrov tek je 21. oktobra 1995. godine, gotovo polumrtav, razmijenjen. Po izlasku iz Kule, izjavio je da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: "Volio bih da te koljem uz svirku gusala".

 

Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999. godine u 45-toj godini života.

 

Izbor DEPO PORTALA obuhvatio je manji broj ljudi koji je tadašnji Karadžićev režim nazivao "lošim Srbima"; no takvih je bilo puno više i zahvaljujući njima je koliko-toliko spašavana ideja u multikulturalnoj i tolerantnoj BiH.

 

*(GANIBEGOVIĆ, Dina 20.11.2010. godine, DEPO PORTAL, http://www.depo.ba/vijest/23666)

26.01.2011.

On leži, a ja hodam, a trebalo je biti obrnuto!

Sutra je 18 godina od smrti Srđana Aleksića, a mi kao društvo, narod ili građani ove napaćene zemlje do danas ništa nismo naučili, spektakularno uradili niti se promjenili! Jedina promjena je što se s vremena na vrijeme sjetimo dobrih bosanskih ljudi ma kako se oni zvali, kojim jezikom govorili ili kome se molili. Sa 27 godina spasio je jednog čovjeka, spasio je cijeli svijet! Umjesto ulice Eze Arnautovića Zeničani su trebali dobiti Ulicu Srđana Aleksića!


"On leži, a ja hodam, a trebalo je biti obrnuto". (Alen Glavović)

"Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost". (Rade Aleksić)

15.12.2010.

Remember to fast tomorrow, Thursday, December 16th, the 10th of MuHarram, the day of ^Aashura'.

Assalamu Alaykum Wa RaHmatullaahi Wa Barakatuh,

Dear brothers and sisters in Islam. Remember to fast tomorrow, Thursday, December 16th, the 10th of MuHarram, the day of ^Aashura'.

This is a blessed day when many great things happened. From the things which happened on that day:

Allah Ta^ala accepted the repentance of Prophet Adam, ^Alayhi Salam

Allah Ta^ala saved Prophet Noah, ^Alayhi Salam, and his Muslim followers and the boat of Prophet Noah landed on the mountain of Judeiy.

Allah Ta^ala saved Prophet Ibrahim, ^Alayhi Salam, from the fire of Namroud

Allah Ta^ala made Prophet Youssuf, ^Alayhi Salam, return safely to his father Prophet Ya^qoub ^Alayhi Salam.

Allah Ta^ala saved Prophet Mousa, ^Alayhi Salam, from the Pharoh of Egypt and enabled him and his Muslim followers to cross the red sea safely

Allah Ta^ala, saved Prophet Yunus, ^Alayhi Salam, ,and made him go out of the stomach of the Whale safely

Allah Ta^la cured and created health in Prophet Ayub, ^Alayhi Salam, who did not have a repulsive disease, but had a long sickness and illness which was not repulsive.

Also, something sad happened on that day of ^Ashura', when our beloved Imam Al Hussain was killed by his enemies in the battle of Karbla'. Imam Attermizi and Attabarani and AHmed related the Hadith where Prophet MuHammad, Sallallaahu ^Alayhi Wa Sallam, said what means: "Al Hassan and Al Hussain are the masters of the youth in Paradise".

Imam Muslim related in his SaHiH, the Hadith accoring to Imam Abdullah Ibn ^Abbas, where Prophet MuHammad, Sallallaahu ^Alayhi Wa Sallam, found the jews fasting on the day of ^Ashura', after asking about the reason, he was told that on this day, Allah Ta^ala saved Prophet Muosa and his Muslim followers from the Pharoh of Egypt, so Rasulullaah, Sallallaahu ^Alayhi Wa Sallam said what means: Mousa is loved by us and we are close to him, not the Jews. And the Prophet, Sallallaahu ^Alayhi Wa Sallam, ordered the Sahabah to fast on that day as a Sunnah fasting (not obligation). Aslo, it is Sunnah to fast the day before ^Ashura' (the 9th of MuHarram). And if you missed fasting on the 9th of MuHarram, ,then fast the 10th and the 11th of MuHarram (Imam Shafi^iey recommened in his books "Al Umm" and "Al Imla'" to fast the 3 days if you can the 9th, 10th and 11th of MuHarram)

May Allah Ta^ala bless you and accept our fasting and good deeds.

Baraka Allaahu Feekom.

Nouridin Islam
Lover of Prophet MuHammad
Sallallaahu ^Alayhi Wa Sallam
25.11.2010.

Zagadili su mi vidik, a to im ne mogu halaliti!

Nije demagogija i patetika, al' se iskreno zahvaljujem svima na čestitkama i lijepim željama povodom Dana državnosti BiH i mog rođendana. U danu za mene nabijenom emocijama želim reći: "kako starim sve je više volim, kako starim sve je više gubim, a valjalo je njima preko rijeke".

25.11.2010.

Svim građanima Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori želim sretan 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

"Smrt fašizmu sloboda narodu"!

Tim riječima prije 66 godina, tačnije 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu vijećnici Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH su počeli i završili zasjedanje na kojem su donijeli odluku o obnovi državnosti BiH, potvrdili njezine historijske granice, te je definisali kao jednu od šest ravnopravnih republika u sastavu tadašnje Jugoslavije. Odluka je nakon četiri dana potvrđena i na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Nakon oslobođenja 1945. godine, BiH je dobila grb i zastavu i za vrijeme socijalizma to su bili njeni simboli sve do 1992. godine. ZAVNOBiH-om BiH je definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava, unutar koje će muslimani, Srbi, Hrvati i drugi, živjeti u slobodi i jednakosti. Dan državnosti BiH izglasalo je 247 vijećnika ZAVNOBiH-a svih bh. narodaTog 25. novembra 1943. godine BiH je obnovila svoju državnost koju je izgubila 1463. godine padom pod upravu Osmanske carevine.

Treba istaći da je i u danima stvaranja države BiH na zasjedanju u Mrkonjić Gradu bilo drugačijih mišljenja odnosno prijedloga da BiH bude autonomna pokrajina.

Naime, prema pisanju prof. dr Smaila Čekića, više članova CK KPJ je predlagalo da BiH ima status autonomne pokrajine, a ne status ravnopravne federalne jedinice, pri tome se, prije svega, mislilo na "autonomiju uz Republiku Srbiju ili Hrvatsku".

Taj stav se temeljio isključivo na nacionalnom principu: „koliko nacija – toliko federalnih jedinica'. U prvom nacrtu Odluke, koju je predložio M. Đilas, zasnovanom na sovjetskom modelu pet nacionalnih republika za pet jugoslovenskih naroda (Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Crnogorci), bilo je predviđeno pet federalnih jedinica, pri čemu se za BiH predviđao status autonomne pokrajine, što je u suštini značilo nepriznavanje jednog naroda, tj. Muslimana.

Pokrajinski komitet KPJ za BiH je jednoglasno i odlučno zastupao stav da BiH može imati samo status ravnopravne federalne jedinice u federativnoj Jugoslaviji, a priključenje BiH federalnoj jedinici Srbiji ili Hrvatskoj nije moglo doći u obzir kao konačno rješenje.

I, uoči zasjedanja ZAVNOBiH-a i dalje su vođeni s iscrpni i dugi razgovori oko budućeg državnog statusa BiH između predstavnika Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH Rodoljuba Čolakovića i Avde Hume, sa Milovanom Đilasom, Sretenom Žujovićem i Mošom Pijade, članovima CK KPJ.

Čolaković i Humo su na kraju otišli kod Josipa Broza Tita i iznijeli mu problem, te predložili da BiH postane šesta ravnopravna federalna jedinica.

Tito je “presudio” – prihvatio je koncepciju PK KPJ o BiH kao ravnopravnoj federalnoj jedinici, i rekao: “BiH mora biti ravnopravna republika najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u BiH”.

Republičkim statusom BiH trebalo je, pored ostalog, sprječiti njenu podjelu, a nju učiniti “minijaturnim modelom jugoslovenske integracije”. U pojedinim krugovima u Srbiji je zbog uređenja federalne Jugoslavije i nove formule međunacionalnih odnosa postojalo određeno nezadovoljstvo.

Zbog toga je Blagoje Nešković, predsjednik Glavnog NOO Srbije, u novembru 1944. na Velikoj antifašističkoj narodno-oslobodilačkoj skupštini Srbije, reagirao:

"Zar zato što ima Srba u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj i šaroliko izmešanih sa Hrvatima i muslimanima, treba sve Hrvate i muslimane posrbiti? Da li je to stvar Srba iz Srbije da nameću Srbima u BiH i Hrvatskoj razjedinjenje sa Hrvatima i muslimanima, kad je njihova zajednica životno povezana kao što su povezane i njihove kuće na istom zemljištu, kada su oni sami, u toku ove trogodišnje borbe, iskovali bratstvo i jedinstvo?".

Tito se, u pogledu državno-pravnog statusa BiH, za razliku od "nekih rukovodećih drugova", nikada nije dvoumio. To je potvrdio i prilikom posjete BiH u novembru 1979., kada je pored ostalog rekao:

"BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode BiH, već i za našu zajednicu u cjelini”.

 

Pripremila: Amra Kovač

  

Sarajevo-x.com 25.11.2009.

06.10.2010.

Za danas...

Izreka dana: "Cum recte vivas, ne cures verba malorum".

(Budući da pravo živiš, ne brini se za riječi zlih)

02.08.2010.

Pismo visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU Valentina Inzka građanima BiH

Opšti izbori 3. oktobra su ključ za bolju budućnost ove zemlje. Šta će se dalje dešavati nije u rukama nekolicine političara, već je u rukama naroda, u vašim rukama!

Tokom protekle četiri godine politički fokus je bio na podjelama, umjesto na stvaranju radnih mjesta, smanjenju siromaštva ili borbi protiv korupcije.

Ovo nije dovoljno dobro! Niko ne želi da se ponove takve četiri godine.

Vaše vrijeme je došlo! Ako svaki glasač glasa, vaša budućnost i budućnost vaše djece može biti drugačija i nemjerljivo bolja nego prethodnih godina.

Zbog toga vi, građani Bosne i Hercegovine, morate natjerati vaše političare da zauzmu drugačiji pristup.

Neki tvrde da nije moguće ostvariti pravi napredak u Bosni i Hercegovini. Dakle, više od pola milijarde građana Evropske unije osjećaju napredak na svakodnevnoj osnovi, napredak koji proizilazi iz politike usmjerene na jačanje lokalnih ekonomija, stvaranje radnih mjesta i uspješnu borbu protiv korupcije. Ako Rumuni, Slovenci, Bugari, Slovaci i Litvanci – da spomenemo samo neke – mogu ostvariti te prednosti, i vi, građani Bosne i Hercegovine, možete ih ostvariti također. Ne vjerujte onima koji tvrde suprotno!

Stvarni napredak je moguć u Bosni i Hercegovini ako glasači to učine mogućim.

A to ne znači samo izaći na glasanje 3. oktobra. To znači da morate tražiti od političara da objasne svoja razmišljanja prije 3. oktobra. To znači da ih morate pitati o njihovoj evropskoj orijentaciji.

Oni moraju objasniti na koji način namjeravaju raskrstiti sa prošlošću i riješiti stvarne probleme.

Oni koji su u utrci za vlast moraju obrazložiti šta su učinili i zašto, te objasniti šta predlažu uraditi i na koji način to planiraju uraditi drugačije u budućnosti.

U zemlji u kojoj je više od pola miliona ljudi nezaposleno, političari moraju objasniti šta su uradili na stvaranju radnih mjesta i šta će uraditi u naredne četiri godine kako bi vratili ljude na posao.

U zemlji u kojoj se politička atmosfera pogoršala u tolikoj mjeri da obeshrabruje strane investitore da otvore nova radna mjesta u Bosni i Hercegovini i većinu mladih ljudi dovodi u situaciju da žele emigrirati, kandidati moraju objasniti šta će učiniti da Bosnu i Hercegovinu vrate na put prosperiteta.

I na kraju, ali što je jednako važno, tu je i pitanje kome ćete povjeriti potrošnju javnih prihoda u vaše ime. Oni koji se natječu u izbornoj kampanji traže od glasača da im daju kontrolu nad ovim sredstvima. To je legitimno – sa demokratskim mandatom političari koji budu izabrani u oktobru će imati pravo da troše milijarde KM prikupljenih od poreskih obveznika u BiH i od međunarodne zajednice. Ako želite da ova sredstva budu utrošena na stvari koje su vama bitne, trebate unaprijed pitati kandidate koji se natječu za vlast na koji način konkretno planiraju upotrijebiti ovaj novac.

Izborna kampanja fokusirana na praktična i hitna rješenja gorućih problema sa kojima se građani suočavaju, a to su nezaposlenost, siromaštvo, kriminal i korupcija, najbolji je način da se zemlja vrati na pravi put.   

Dakle, tokom predstojećih sedmica i mjeseci, obavežite kandidate da govore o konkretnim rješenjima – nemojte im dozvoliti da retorikom zamijene racionalne argumente. Zahtijevajte pristojnost, zahtijevajte jasne odgovore od kandidata – ako ih ne dobijete, siguran sam da ćete donijeti vlastite zaključke. Svakako veoma pažljivo analizirajte cijelu listu kandidata prije izbora i označite kandidata koji je vaš izbor.

Jasno je da je ulog izuzetno veliki, jer ulog je vaša budućnost. A 3. oktobra trebate donijeti odluku o vašoj budućnosti.


Apelujem na vas da zahtijevate napredak i glasate 3. oktobra! Svi, mladi i stari, glasajte svi. Ovo je vaša zemlja, ovo je vaš izbor!

18.11.2009.

BIH

Nije to slučajnost, da uoči Dana državnosti Bosne i Hercegovine naša reprezentacija brani sve ono što je Bosna bila i jeste, jedna, jedinstvena, suverena, nezavisna, cjelovita, multikulturna, multikonfesionalana Evropska država dobrih ljudi i još boljih žena, nego je to sudbina!!!

Malo je ovakvih prilika da Dan Državnosti proslavimo u duhu pobjede nad fašizmom!!!

22.08.2009.

Za Maka...

Probudih kamenog

usreći bosanskog

zadovolji nezadovoljnog

osnaži poeta.

 

19.05.2009.

Nama ovdje treba egzekucija svega fašističkog!

Došao amerikanac da nam kaže kako se ovako više ne može, kako smo u velikim problemima i kako je ovoj državi neophodan dogovor! Gospodine podpredsjedniče recite to "našim političarima", recite im da ukoliko nastave ovako da će svi ići u Gvantanamo, tamo gdje ih neće štititi ustav SAD - a ili bilo koji drugi ustav demokratske provenijencije (što naš ustav doista nije), gdje ćete ih lišiti svih prava zagarantovanih međunarodnim konvencijama, gdje će doživjeti najveća poniženja, recite im da će ih pripadnici američke vojske mučiti od sabaha do jacije i da će prokleti dan kad su se usudili igrati sa sudbinom države BiH i  sudbinom njenih građana. Gospodine Bajden recite im i danas i sutra, jer nešto mi se čini da ste to onako ispod pulta zapravo govorili nama! Jok meni, meni ne govorite ništa, jer ja nemam tih problema a u slučaju da se pojave bože sačuvaj sam se regrutiram za Gvantanamo pa možda Kuba vaspitno djeluje na mene!

Nama ovdje treba egzekucija svega fašističkog, to je ono što je trebao reći gosp. Bajden.

Ova država pod ovim rukovodstvom u cjelini i sa ovim i ovakvim ustavom otvoreno krši ljudska prava, ex constitutione diskriminira, oponira zahtjevima međunarodnih konvencija, a činjenica da je legitimirana i konstitucionalizirana podjela države na temeljima genocida ukazuje koliko je samo BiH daleko od ostvarenja svoga cilja!

A jedini cilj države B i H je multietnička obnova!

S, poštovanjem godpodine Bajden

Adis Čolaković dipl.iur.

26.02.2009.

Leptira ima, ali žive kratko!!!

Tri prijatelja se dopisivaju na Facebook - u:

JJ. je postala preposlovna za svoj ukus!! Seminar u Sa mi bas nije trebao!! It's just too much!!

D:  Štaš ti u teheranu ?

J:  eeeeeeee...vidjela od tebe!!!! pa nisi samo ti poslovan coek! ccc d,d..........

U tom trenutku javlja se još jedan mozak!

E:  neka taman ces se opustit ovde hehehhe :D :D

E:  aaaaj iz teherana....hocu i ja tamo kod zene :D:D:D i btw otkud ti tamo? :S ajde nema veze sto si debela ja tebe i dalje volim :D :D :D :P

J:  Seminar rekoh!!!

Nakon što sam bio šokiran njihovim vokabularom i konstantnim nastojanjem da na pogrdan i uvredljiv način govore o glavnom gradu Bosne i Hercegovine, odlučio sam da na jedan kulturan i odgovarajući način skrenem pažnju da to što rade nije uredu, da nije uredu vrijeđati metropolu i glavni grad naše domovine.

Adis Čolaković:  Sorry što se miješam u tuđu konverzaciju (dopisivanje), ali D. i E. treba imati na umu da je Teheran pogrdno ime za glavni grad države BiH i da je to uvreda za jednu metropolu imajući na umu da se glavni grad BiH ne identifikuje sa tim imenom u bilo kom pogledu! To je jednostavno pogrdno ime!!! Međutim ako je to neka interna šala između vas prijatelja mogu da razumijem ali ne odobravam!!! Ponovo sorry što se miješam inače to ne radim i nadam se da će te ovo shvatiti u dobroj namjeri.

Međutim, trebao sam znati da neko ko je odrastao u špajzu među ajvarom i kiselim kupusom nije dorastao jednom zdravorazumskom komentaru i savjetu koji je napisan u najboljoj namjeri! Takođe sam trebao znati da u ovoj zemlji preovladavaju neuki dugobradi idioti sa kvocijentom inteligencije leptira,

Nakon nekoliko trenutaka gospodin E. odgovara na moj komentar na prepoznatljiv od fašista i Dobrice Ćosića, posuđen i instruiran način!!!

E:   ma jok ne identifikuje se 99ta dzamija za multinacionalno sarajevo...pfft

U tom momentu ja odlučujem odustati od obrazovanja (dresiranja) jednog leptira, odgovarajući na njegov posljednji komentar! Jer leptira ima, ali žive kratko!!!

Adis Čolaković:  Ipak bilo kako bilo, to je ipak pogrdan naziv za jedan grad bez obzira koliko imao bogomolja!!! Iznad svega, ne čine jedan grad bogomolje! One ne vade oči, ne ubijaju, ne vrijeđaju, nego ako ništa više predstavljaju ukras jednog grada.

Poruka svim neukim, dugobradim idiotima sa kvocijentom inteligencije leptira: "Zemlju zemljom (planetom) čine ljudi, kao što državu državom čine narodi, a ne ko se gdje ide moliti Svevišnjem! Napustite špajz, magazu tamo ništa nema jedan se idiot skrivao pustio bradu i liječio ljude poput onog lika iz crtanog filma  druida Čudomixa nadajući se da niko neće počistiti magazu.

I još nešto, da ponovim: "Leptira ima, ali žive kratko".

24.02.2009.

Sanjao sam ...nekad davno...sad više ne

SANJAO SAM DA BRANIM, MIJENJAM I GRADIM MOJU DOMOVINU, DA UČESTVUJEM U NJENOJ INTEGRACIJI U MIRNE VODE EVROPSKIH DRŽAVA, TO JE BIO MOJ SAN I MOJA VODILJA TOKOM CIJELOG AKADEMSKOG OBRAZOVANJA. SADA UOPŠTE NE SANJAM SAMO ZATVORIM KAPKE ZADOVOLJAN TIŠINOM ŠTO NOĆ JE DONOSI...

 

29.01.2009.

Potraga

                                     Kad želja prokletstvo postane,

                                a potraga u zarobljeništvu prestane,

                                tad riječi su suvišne i nikud ne vode

                                        ko kap u čaši punoj vode.

                                                           

                                                                       Adis Čolaković

25.01.2009.

Inauguracijski govor predsjednika Baraka Obame

"Amerika osjeća da tone"

"Danas stojim ovdje ponizan zbog velikog zadatka koji je pred nama. Zahvalan zbog povjerenja koje ste mi dali. zahvaljujem predsjendiku Bushu što je služio našem narodu.

Mi smo sad usred krize, mi smo u ratu. Postoji mnogo nasilja, naše gospoodarstvo je oslabljeno zbog nekih loših odluka ljudi. Naše školstvo nije dobro za sve. moramo paziti na koji način trošimo energiju.

Amerika osjeća da tone i da sljedeća generacija mora spustiti svoja očekivanja. Izazova ima i ozbiljni su, i ne trebamo očekivati da će se to lako riješiti. Ali Amerika će uspjeti.

Danas ćemo proglasiti kraj lažnim obećanjima koja su gušila našu politiku."

"Zahvaljujem predsjedniku Bushu za njegovu službu ovoj naciji, kao i na velikodušnosti i suradnji koju je pokazao tijekom tranzicijskog perioda. Već su 44 američka predsjednika položila ovu zakletvu", kaže Obama, te ističe kako se ponekad događa da "izgovaranje zakletve prate olujni oblaci". Kao i danas.

"Svima je jasno da smo usred krize. Naša nacija je u ratu protiv dalekosežne mreže nasilja i mržnje. Naša ekonomija je oslabljena, što je posljedica pohlepe i neodgovornosti manjine, ali i naš kolektivni podbačaj da donesemo teške odluke i spremimo naciju za novo doba. Ljudi su izgubili domove i poslove, tvrtke su pred kolapsom. Naše zdravstvo je preskupo, škole nedovoljno učinkovite, a svaki dan donosi nove dokaze da način na koji koristimo energiju ojačava naše suparnike i prijeti cijelom planetu. To su indikatori krize, podaci i statistika. Teže mjerljivo, ali ne i manje bitno je nestajanje povjerenja diljem naše zemlje - osjećaj da je pad Amerike neizbježan i da će sljedeća generacija morati sniziti ciljeve", kaže Obama.

"Došao je kraj lažnim obećanjima"

"Danas vam kažem da su izazovi s kojima se suočavamo stvarni. Oni su ozbiljni i ima ih mnogo. Neće ih biti lako prevladati niti će se to obaviti u kratkom vremenu. Ali ovo znam Ameriko: Uspjet ćemo. Danas smo se skupili jer smo izabrali nadu, a ne strah, jedinstvo i smisao umjesto sukoba i svađa. Danas smo se skupili kako bi objavili da je došao kraj sitnim razmiricama i lažnim obećanjima, istrošenim dogmama koje su predugo gušile našu politiku", obećava novi američki predsjednik.

"U ponovnom uspostavljanju velike nacije, prihvaćamo da veličina nije samozadana. Mora biti zaslužena. Na našem putovanju nikad nismo birali prečice i zadovoljavali se malim. Nije to bio put za one slabijeg srca ili one koji biraju odmor nad radom, ili traže užitak, bogatstvo i slavu. Bio je to put onih koji su spremni na rizik, koji rade, stvaraju - neke su slavili, ali još češće su muškarci i žene otežavali njihov posao. Zbog nas su pokupili sve što posjeduju i prešli ocean u potrazi za novim životom. Zbog nas su se mučili i kolonizirali zapad, izdržali nalete vjetra i preorali tvrdu zemlju. Zbog nas su se borili i umrli, na mjestima kao što su Concord i Gettysburg, Normandija i Khe Sahn", poručuje Obama.

"Cinici ne razumiju da im izmiče tlo pod nogama"

"To je putovanje koje nastavljamo danas. Ostajemo najnaprednija, najmoćnija nacija na Zemlji. Naši radnici nisu ništa manje produktivni nego prije ove krize. Naši umovi nisu ništa manje inventivni, naša roba i usluge i dalje su jednako potrebni kao prošlog tjedna, prošlog mjeseca ili prošle godine. Naš kapacitet i dalje je bez premca. Ali vrijeme u kojem smo štitili uske interese i odgađali neugodne odluke je prošlo. Jer, gdje god da pogledamo ima posla kojeg treba obaviti. Stanje ekonomije poziva na hitnu akciju i djelovat ćemo - ne samo da stvorimo nove poslove, već da udarimo nove temelje za rast. Izgradit ćemo ceste i mostove, električne mreže i digitalne linije koje nas povezuju. Vratit ćemo znanost na njeno zasluženo mjesto i iskoristiti tehnološka čuda da podignemo kvalitetnu zdravstva i spustimo mu cijenu. Iskorištavat ćemo Sunce i vjetar i tlo kako bi pokretali naše automobile i tvornice. I pretvorit ćemo škole i koledže i sveučilišta u institucije koje će se moći nositi sa zahtjevima novog doba. Sve to možemo učiniti. Sve to ćemo učiniti", obećao je Obama.

"Postoje oni koji naše ambicije dovode u pitanje, koji vjeruju da sustav ne može podnijeti previše velikih planova. Njihovo pamćenje je kratko jer su zaboravili što je ova zemlja već učinila i što slobodni muškarci i žene mogu postići kad imaju zajedničku svrhu. Cinici ne razumiju da im tlo izmiče pod nogama, da truli politički argumenti više ne vrijede. Danas ne postavljamo pitanje je li naša vlada prevelika ili premala, nego funkcionira li? Pomaže li obiteljima da pronađu pošteno plaćene poslove, zdravstvo koje mogu priuštiti, dostojanstvenu mirovinu? Gdje je odgovor da, idemo dalje. Gdje je odgovor ne, programi staju. Mi koji upravljamo državnim novcem bit ćemo odgovorni za njegovo pametno trošenje i svoj posao obavljamo transparentno jer samo tako možemo obnoviti povjerenje između ljudi i njihove vlade", kaže Obama.

"Moć nam ne daje pravo da radimo što želimo"

"Pitanje nije je li tržište sila dobra ili zla. Njegova moć da generira bogatstvo i širi slobode je bez granica, ali ova nas je kriza podsjetila da bez stalnog nadgledanja tržište može izmaći kontroli. Uspjeh naše ekonomije uvijek je ovisio ne samo o veličini naše ukupne domaće proizvodnje, nego na istraživanju i napretku, na našoj sposobnosti da pružimo priliku svakom tko ju je željan - ne iz milostinje već jer je to najbrži put do općeg dobra".

"Što se tiče naše obrane, izbor između sigurnosti i ideala odbacujemo kao pogrešan. Naši osnivači, suočeni s opasnostima koje jedva možemo zamisliti, stvorili su temelje za vladavinu zakona i ljudska prava, koji su nadograđivani krvlju generacija. Ti ideali i dalje osvjetljuju svijet i nećemo ih se odreći. Stoga, svi ljudi koji gledate danas, od najvećih gradova do najmanjih sela poput onog u kojem je rođen moj otac, znajte ovo: Amerika je prijatelj svake nacije i svakog čovjeka, žene ili djeteta koji traže budućnost mira i digniteta. I spremni smo opet voditi primjerom".

"Sjetite se ranijih generacija koje su se suprotstavile fašizmu i komunizmu ne samo raketama i tenkovima već čvrstim savezima i čvrstim uvjerenjima. Oni razumiju da nas naša moć sama po sebi ne može zaštititi, niti nam daje pravo da radimo što želimo. Oni su znali da naša moć raste kroz njenu odgovornu uporabu, naša sigurnost izbija iz pravednosti našeg cilja, sile našeg primjera, smirujućih kvaliteta poniznosti i skromnosti. Mi smo čuvari tog naslijeđa. Vođeni tim principima možemo se suprotstaviti novim prijetnjama koje zahtjievaju još veći trud, veću suradnju i razumijevanje među nacijama. Odgovorno ćemo ostaviti Irak njegovom narodu, i iskovati teškom mukom zarađeni mir u Afganistanu. Sa starim prijateljima i bivšim neprijateljima neumorno ćemo raditi da smanjimo nuklearnu prijetnju i odupremo se spektru globalnog zatopljenja. Nećemo se ispričavati za naš način života, niti ćemo odustati od njegove obrane, a oni koji svoje ciljeve promiču terorom i klanjem nevinih, vama poručujemo da je naš duh jači nego ikad i nije ga moguće slomiti. Ne možete izdržati dulje od nas i porazit ćemo vas".

"Svijet se promijenio pa se i mi moramo mijenjati s njim"

"Mi znamo da je naše mješovito nasljeđe snaga, a ne slabost. Mi smo nacija kršćana, muslimana, židova i hindusa - i nevjernika. Oblikovani smo svakim jezikom i kulturom, okusili smo građanski rat i segregaciju i iz toga izišli još jači i ujedinjeniji i zbog toga vjerujemo da će stare mržnje jednog dana proći, da će plemenske linije jednog dana nestati, da će se naša ljudskost otkriti kako se svijet smanjuje i da Amerika mora odigrati svoju ulogu u novoj eri mira. Muslimanima obećajemo da ćemo pronaći novi put, baziran na obostranom interesu i razumijevanju. Siromašnim nacijama obećavamo da ćemo raditi zajedno s vama kako bi vaše farme urodile plodom i čiste vode potekle. A onim nacijama poput naše koje uživaju relativno blagostanje poručujemo da si više ne možemo priuštiti indiferentnost prema patnjama van naših granica, niti možemo konzumirati svjetske resurse bež razmišljanja o posljedicama. Jer svijet se promijenio pa se i mi moramo mijenjati s njim".

"Izazovi koji su pred nama možda su novi. Instrumenti kojima im se suprotstavljamo možda su novi. Ali vrijednosti na koje se oslanja naš uspjeh - naporan rad i poštenje, hrabrost i 'fair play', tolerancija i znatiželja, lojalnost i patriotizam - te stvari su stare. Te stvari su istinite. Bile su tiha sila napretka kroz povijest. Ono što se traži je povratak ovim istinama. Ono što se od nas traži danas je nova era odgovornosti - priznanje svih Amerikanaca da imamo dužnosti prema sebi, svojoj naciji i svijetu, dužnosti koje ne prihvaćamo nevoljko s saznanjem da nije ništa tako zadovoljavajuće za naš duh, tako definirajuće za naš karakter, kao prihvaćanje teške zadaće. Ovo je cijena i obećanje građanstva. To je izvor našeg samopouzdanja - znanje da nas Bog poziva da oblikujemo nesigurnu sudbinu".

"To je značenje naše slobode i našeg mota - razlog zbog kojeg muškarci, žene i djeca svake rase i svake vjere mogu zajedno slaviti ovu prigodu i zašto pred vama ovu zakletvu polaže čovjek čiji otac prije 60 godina nije mogao biti poslužen u lokalnom restoranu", kaže Obama i zaključuje: "Ameriko. Suočeni sa zajedničkim opasnostima, pred ovom teškom zimom, zapamtimo ove bezvremenske riječi oca naše nacije: 'Neka budući svijet zna, da u dubini zime gdje ništa osim nade i vrline nije moglo preživjeti, da su grad i zemlje, suočeni sa zajedničkom prijetnjom, izašli i suprotstavili joj se'. Nadom i vrlinom, prevladajmo još jednom ledene struje i izdržimo oluje koje dolaze. Neka naši unuci jednog dana mogu pričati da smo, pred najtežim izazovima odbili dopustiti da ovom putovanju dođe kraj i da se nismo okretali niti zastajkivali. Naše oči bile su fiksirane na horizont i s božjom milosti prenosili smo dalje taj veliki dar slobode i dostavili ga sigurnog budućim generacijama".

24.01.2009.

Obama's inaugural speech

My fellow citizens:

I stand here today humbled by the task before us, grateful for the trust you have bestowed, mindful of the sacrifices borne by our ancestors. I thank President Bush for his service to our nation, as well as the generosity and cooperation he has shown throughout this transition.

Forty-four Americans have now taken the presidential oath. The words have been spoken during rising tides of prosperity and the still waters of peace. Yet, every so often, the oath is taken amidst gathering clouds and raging storms. At these moments, America has carried on not simply because of the skill or vision of those in high office, but because We the People have remained faithful to the ideals of our forebearers, and true to our founding documents.

So it has been. So it must be with this generation of Americans.

That we are in the midst of crisis is now well understood. Our nation is at war, against a far-reaching network of violence and hatred. Our economy is badly weakened, a consequence of greed and irresponsibility on the part of some, but also our collective failure to make hard choices and prepare the nation for a new age. Homes have been lost; jobs shed; businesses shuttered. Our health care is too costly; our schools fail too many; and each day brings further evidence that the ways we use energy strengthen our adversaries and threaten our planet.

These are the indicators of crisis, subject to data and statistics. Less measurable but no less profound is a sapping of confidence across our land -- a nagging fear that America's decline is inevitable, and that the next generation must lower its sights.

Today I say to you that the challenges we face are real. They are serious and they are many. They will not be met easily or in a short span of time. But know this, America: They will be met.

On this day, we gather because we have chosen hope over fear, unity of purpose over conflict and discord.

On this day, we come to proclaim an end to the petty grievances and false promises, the recriminations and worn-out dogmas, that for far too long have strangled our politics.

We remain a young nation, but in the words of Scripture, the time has come to set aside childish things. The time has come to reaffirm our enduring spirit; to choose our better history; to carry forward that precious gift, that noble idea, passed on from generation to generation: the God-given promise that all are equal, all are free, and all deserve a chance to pursue their full measure of happiness.

In reaffirming the greatness of our nation, we understand that greatness is never a given. It must be earned. Our journey has never been one of shortcuts or settling for less. It has not been the path for the fainthearted -- for those who prefer leisure over work, or seek only the pleasures of riches and fame. Rather, it has been the risk-takers, the doers, the makers of things -- some celebrated, but more often men and women obscure in their labor -- who have carried us up the long, rugged path toward prosperity and freedom.

For us, they packed up their few worldly possessions and traveled across oceans in search of a new life.

For us, they toiled in sweatshops and settled the West; endured the lash of the whip and plowed the hard earth.

For us, they fought and died, in places like Concord and Gettysburg; Normandy and Khe Sahn.

Time and again, these men and women struggled and sacrificed and worked till their hands were raw so that we might live a better life. They saw America as bigger than the sum of our individual ambitions; greater than all the differences of birth or wealth or faction.

This is the journey we continue today. We remain the most prosperous, powerful nation on Earth. Our workers are no less productive than when this crisis began. Our minds are no less inventive, our goods and services no less needed than they were last week or last month or last year. Our capacity remains undiminished. But our time of standing pat, of protecting narrow interests and putting off unpleasant decisions -- that time has surely passed. Starting today, we must pick ourselves up, dust ourselves off, and begin again the work of remaking America.

For everywhere we look, there is work to be done. The state of the economy calls for action, bold and swift, and we will act -- not only to create new jobs, but to lay a new foundation for growth. We will build the roads and bridges, the electric grids and digital lines that feed our commerce and bind us together. We will restore science to its rightful place, and wield technology's wonders to raise health care's quality and lower its cost. We will harness the sun and the winds and the soil to fuel our cars and run our factories. And we will transform our schools and colleges and universities to meet the demands of a new age. All this we can do. And all this we will do.

Now, there are some who question the scale of our ambitions -- who suggest that our system cannot tolerate too many big plans. Their memories are short. For they have forgotten what this country has already done; what free men and women can achieve when imagination is joined to common purpose, and necessity to courage.

What the cynics fail to understand is that the ground has shifted beneath them -- that the stale political arguments that have consumed us for so long no longer apply. The question we ask today is not whether our government is too big or too small, but whether it works -- whether it helps families find jobs at a decent wage, care they can afford, a retirement that is dignified. Where the answer is yes, we intend to move forward. Where the answer is no, programs will end. And those of us who manage the public's dollars will be held to account -- to spend wisely, reform bad habits, and do our business in the light of day -- because only then can we restore the vital trust between a people and their government.

Nor is the question before us whether the market is a force for good or ill. Its power to generate wealth and expand freedom is unmatched, but this crisis has reminded us that without a watchful eye, the market can spin out of control -- and that a nation cannot prosper long when it favors only the prosperous. The success of our economy has always depended not just on the size of our gross domestic product, but on the reach of our prosperity; on our ability to extend opportunity to every willing heart -- not out of charity, but because it is the surest route to our common good.

As for our common defense, we reject as false the choice between our safety and our ideals. Our Founding Fathers, faced with perils we can scarcely imagine, drafted a charter to assure the rule of law and the rights of man, a charter expanded by the blood of generations. Those ideals still light the world, and we will not give them up for expedience's sake. And so to all other peoples and governments who are watching today, from the grandest capitals to the small village where my father was born: Know that America is a friend of each nation and every man, woman and child who seeks a future of peace and dignity, and that we are ready to lead once more.

Recall that earlier generations faced down fascism and communism not just with missiles and tanks, but with sturdy alliances and enduring convictions. They understood that our power alone cannot protect us, nor does it entitle us to do as we please. Instead, they knew that our power grows through its prudent use; our security emanates from the justness of our cause, the force of our example, the tempering qualities of humility and restraint.

We are the keepers of this legacy. Guided by these principles once more, we can meet those new threats that demand even greater effort -- even greater cooperation and understanding between nations. We will begin to responsibly leave Iraq to its people, and forge a hard-earned peace in Afghanistan. With old friends and former foes, we will work tirelessly to lessen the nuclear threat, and roll back the specter of a warming planet. We will not apologize for our way of life, nor will we waver in its defense, and for those who seek to advance their aims by inducing terror and slaughtering innocents, we say to you now that our spirit is stronger and cannot be broken; you cannot outlast us, and we will defeat you.

For we know that our patchwork heritage is a strength, not a weakness. We are a nation of Christians and Muslims, Jews and Hindus -- and nonbelievers. We are shaped by every language and culture, drawn from every end of this Earth; and because we have tasted the bitter swill of civil war and segregation, and emerged from that dark chapter stronger and more united, we cannot help but believe that the old hatreds shall someday pass; that the lines of tribe shall soon dissolve; that as the world grows smaller, our common humanity shall reveal itself; and that America must play its role in ushering in a new era of peace.

To the Muslim world, we seek a new way forward, based on mutual interest and mutual respect. To those leaders around the globe who seek to sow conflict, or blame their society's ills on the West: Know that your people will judge you on what you can build, not what you destroy. To those who cling to power through corruption and deceit and the silencing of dissent, know that you are on the wrong side of history; but that we will extend a hand if you are willing to unclench your fist.

To the people of poor nations, we pledge to work alongside you to make your farms flourish and let clean waters flow; to nourish starved bodies and feed hungry minds. And to those nations like ours that enjoy relative plenty, we say we can no longer afford indifference to suffering outside our borders; nor can we consume the world's resources without regard to effect. For the world has changed, and we must change with it.

As we consider the road that unfolds before us, we remember with humble gratitude those brave Americans who, at this very hour, patrol far-off deserts and distant mountains. They have something to tell us today, just as the fallen heroes who lie in Arlington whisper through the ages. We honor them not only because they are guardians of our liberty, but because they embody the spirit of service; a willingness to find meaning in something greater than themselves. And yet, at this moment -- a moment that will define a generation -- it is precisely this spirit that must inhabit us all.

For as much as government can do and must do, it is ultimately the faith and determination of the American people upon which this nation relies. It is the kindness to take in a stranger when the levees break, the selflessness of workers who would rather cut their hours than see a friend lose their job which sees us through our darkest hours. It is the firefighter's courage to storm a stairway filled with smoke, but also a parent's willingness to nurture a child, that finally decides our fate.

Our challenges may be new. The instruments with which we meet them may be new. But those values upon which our success depends -- hard work and honesty, courage and fair play, tolerance and curiosity, loyalty and patriotism -- these things are old. These things are true. They have been the quiet force of progress throughout our history. What is demanded then is a return to these truths. What is required of us now is a new era of responsibility -- a recognition, on the part of every American, that we have duties to ourselves, our nation and the world; duties that we do not grudgingly accept but rather seize gladly, firm in the knowledge that there is nothing so satisfying to the spirit, so defining of our character, than giving our all to a difficult task.

This is the price and the promise of citizenship.

This is the source of our confidence -- the knowledge that God calls on us to shape an uncertain destiny.

This is the meaning of our liberty and our creed -- why men and women and children of every race and every faith can join in celebration across this magnificent Mall, and why a man whose father less than 60 years ago might not have been served at a local restaurant can now stand before you to take a most sacred oath.

So let us mark this day with remembrance, of who we are and how far we have traveled. In the year of America's birth, in the coldest of months, a small band of patriots huddled by dying campfires on the shores of an icy river. The capital was abandoned. The enemy was advancing. The snow was stained with blood. At a moment when the outcome of our revolution was most in doubt, the father of our nation ordered these words be read to the people:

"Let it be told to the future world ... that in the depth of winter, when nothing but hope and virtue could survive... that the city and the country, alarmed at one common danger, came forth to meet [it]."

America. In the face of our common dangers, in this winter of our hardship, let us remember these timeless words. With hope and virtue, let us brave once more the icy currents, and endure what storms may come. Let it be said by our children's children that when we were tested, we refused to let this journey end, that we did not turn back, nor did we falter; and with eyes fixed on the horizon and God's grace upon us, we carried forth that great gift of freedom and delivered it safely to future generations.

04.12.2008.

Nevini dječiji pogledi

Zehra Kalajdžić preselila je na ahiret 30.11.2008 godine. Djevojčica koja je bolovala od cistične fibroze, djevojčica kojoj Bosna (država) nije pomogla!!!
Šta sada napisati i pri tome ostati dostojanstven, pribran i snažan?
Prvo neka je rahmet njenoj nevinoj dječijoj duši.
Sada sam više nego ikad ubjeđen da su ovoj državi ostali samo nevini dječiji pogledi koji se gube u potrazi za boljim životom u ovoj zemlji. Drugo, da je bogdom Zehra rođena u nekoj drugoj državi možda bi sada imala priliku čitati naše čestitke ka uspješnom ozdravljenju. Da je rođena u nekoj drugoj evropskoj državi sada bi se divili sposobnosti jedne takve države da spasi život jedne nevine, prelijepe i snažne djevojčice. Da je rođena u nekoj drugoj evropskoj državi nebi bila Bosanka ali bila bi živa ili bi joj bila pružena pomoć kakvu insan zaslužuje. Međutim, Zehrin slučaj je naša stvarnost, stvarnost ove države koja deceniju i kusur poslije rata ne uspjeva zbrinuti i prigrliti svoju budućnost .

Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje, ako se država ne brine za sve ono što predstavlja njenu budućnost (a to su djeca i nevini dječiji pogledi) da li to znači da ta država nema budućnosti? To je pitanje na koje svi znamo odgovor i to je najveća sramota, to što znamo šta se dešava i šta će se desiti a ništa ne činimo. Ova država stoji u mjestu i ja to znam jer živim u njoj i živim za nju i čitav svoj život ću posvetiti prosperitetu ove napaćena zemlje koja deceniju i kusur poslije rata ne uspjeva zbrinuti i prigrliti budućnost. Ne mogu se oteti osjećaju da je i Zehra dala svoj život i svoj nevini dječiji pogled za ovu zemlju kao što su to učinili mnogi.
29.11.2008.

Treba učiti kako stvarati

Zašto je važno

da li sam sa leva ili sa desna,

jesam li beg ili fukara,

dijete ili starac kojeg sve ovo zamara.

 

Da li je uopšte važno

da li pjevam ili pevam,

pišem ili skladam,

sve je dobro samo dok stvaram.

 

A stvarati nije lako

to ljudska osobina baš i nije

ali potruditi se može svako

jer u nama po jedan pjesnik se krije.

 

A zašto se kriti,

i samo snivati,

a ne stvarati

i sretan biti.

 

Zato treba početi palače graditi,

prošlo pamtiti i nezaboravljati,

ali učiti kako praštati

i sa bližnjim svojim u budućnost ulagati.

                                                         Adis Čolaković

08.11.2008.

Ko nije prepoznao Vukovar desila mu se Srebrenica!

UN Security Council 3199th Meeting Resolution S/RES/819 April 16, 1993

                                       Resolution 819 (1993)

 The Security Council,

  • Reaffirming its resolutions 713 (1991) of 25 September 1991 and all of its subsequent relevant resolutions,
  • Taking note that the International Court of Justice in its Order of 8 April 1993 in the case concerning application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Yugoslavia (Serbia and Montenegro)) unanimously indicated as a provisional measure that the Government of the Federal Republic of Yugoslavia (Serbia and Montenegro) should immediately, in pursuance of its undertaking in the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide of 9 December 1948, take all measures within its power to prevent the commission of the crime of genocide,
  • Reaffirming the sovereignty, territorial integrity and political independence of the Republic of Bosnia and Herzegovina,
  • Reaffirming its call on the parties and others concerned to observe immediately the cease-fire throughout the Republic of Bosnia and Herzegovina,
  • Reaffirming its condemnation of all violations of international humanitarian law, including, in particular, the practice of "ethnic cleansing",
  • Concerned by the pattern of hostilities by Bosnian Serb paramilitary units against towns and villages in eastern Bosnia and in this regard reaffirming that any taking or acquisition of territory by the threat or use of force, including through the practice of "ethnic cleansing", is unlawful and unacceptable,
  • Deeply alarmed at the information provided by the Secretary-General to the Security Council on 16 April 1993 on the rapid deterioration of the situation in Srebrenica and its surrounding areas, as a result of the continued deliberate armed attacks and shelling of the innocent civilian population by Bosnian Serb paramilitary units,
  • Strongly condemning the deliberate interdiction by Bosnian Serb paramilitary units of humanitarian assistance convoys,
  • Also strongly condemning the actions taken by Bosnian Serb paramilitary units against UNPROFOR, in particular, their refusal to guarantee the safety and freedom of movement of UNPROFOR personnel,
  • Aware that a tragic humanitarian emergency has already developed in Srebrenica and its surrounding areas as a direct consequence of the brutal actions of Bosnian Serb paramilitary units, forcing the large-scale displacement of civilians, in particular women, children and the elderly,
  • Recalling the provisions of resolution 815 (1993) on the mandate of UNPROFOR and in that context acting under Chapter VII of the Charter of the United Nations,
  1. Demands that all parties and others concerned treat Srebrenica and its surroundings as a safe area which should be free from any armed attack or any other hostile act;
  2. Demands also to that effect the immediate cessation of armed attacks by Bosnian Serb paramilitary units against Srebrenica and their immediate withdrawal from the areas surrounding Srebrenica;
  3. Demands that the Federal Republic of Yugoslavia (Serbia and Montenegro) immediately cease the supply of military arms, equipment and services to the Bosnian Serb paramilitary units in the Republic of Bosnia and Herzegovina;
  4. Requests the Secretary-General, with a view to monitoring the humanitarian situation in the safe area, to take immediate steps to increase the presence of UNPROFOR in Srebrenica and its surroundings; demands that all parties and others concerned cooperate fully and promptly with UNPROFOR towards that end; and requests the Secretary-General to report urgently thereon to the Security Council;
  5. Reaffirms that any taking or acquisition of territory by threat or use of force, including through the practice of "ethnic cleansing", is unlawful and unacceptable;
  6. Condemns and rejects the deliberate actions of the Bosnian Serb party to force the evacuation of the civilian population from Srebrenica and its surrounding areas as well as from other parts of the Republic of Bosnia and Herzegovina as part of its overall abhorrent campaign of "ethnic cleansing";
  7. Reaffirms its condemnation of all violations of international humanitarian law, in particular the practice of "ethnic cleansing" and reaffirms that those who commit or order the commission of such acts shall be held individually responsible in respect of such acts;
  8. Demands the unimpeded delivery of humanitarian assistance to all parts of the Republic of Bosnia and Herzegovina, in particular to the civilian population of Srebrenica and its surrounding areas and recalls that such impediments to the delivery of humanitarian assistance constitute a serious violation of international humanitarian law;
  9. Urges the Secretary-General and the United Nations High Commissioner for Refugees to use all the resources at their disposal within the scope of the relevant resolutions of the Council to reinforce the existing humanitarian operations in the Republic of Bosnia and Herzegovina in particular Srebrenica and its surroundings;
  10. Further demands that all parties guarantee the safety and full freedom of movement of UNPROFOR and of all other United Nations personnel as well as members of humanitarian organizations;
  11. Further requests the Secretary-General, in consultation with UNHCR and UNPROFOR, to arrange for the safe transfer of the wounded and ill civilians from Srebrenica and its surrounding areas and to urgently report thereon to the Council;
  12. Decides to send, as soon as possible, a mission of members of the Security Council to the Republic of Bosnia and Herzegovina to ascertain the situation and report thereon to the Security Council;
  13. Decides to remain actively seized of the matter and to consider further steps to achieve a solution in conformity with relevant resolutions of the Council.
03.10.2008.

Preko granice zla

Čovjek je prešao svaku granicu zla,

sada mu povratka nema,

jer nema puta koji će izvesti čovjeka,

iz tame zlobnog svijeta kojeg je cijenio

i na kraju precijenio.

 

Doista je čovjek prešao svaku granicu zla,

krečući se u sinđilima putem nesigurnim,

poganim i zabranjenim,

krečući se krivim pored pravog,

sporednim pored glavnog

mračnim pored onog osvjetljenog.

 

Čovjek sad gaji nadu,

da će jednog dana zaspati,

i više se ne probuditi,

nastojeći tako pobjeći od tame svijeta,

iz kojeg u srcu ne nosi ništa drugo

do ono od čega sam i bježi.

 

A čovjek ne zna,

da je tama i u snu,

tu pred očima,

kada kapke svoje zatvoriš,

utisnuta u samom miru

što san ga nosi.

 

Adis Čolaković (Zenica, 25.11.2003.)

29.08.2008.

Svima reci da sam tu neka vide neka čuju!!!

Začudili biste se šta sve ljudi kriju u magazama!!! Ovom sam rečenicom završio post objavljen 27.04. pod naslovom "Utvrđena lokacija Radovana Karadžića", a dotičnog će nepunih tri mjeseca nakon tog posta ovlašteni organi Republike Srbije lišiti slobode (21.07.). I tako će taj "svetski a naš" zločinac nakon 13 godina provedenih u nečijoj "magazi" konačno ugeldati zidove beogradske hapsane na žalost svih fašista. Ovo je posljednji put da spominjem ime ovog zločinca na blogu, ali nakon što se danas nije izjasnio o navodima optužnice, koristeći poznati i oprobani scenariji posuđen od nikada osuđenog ratnog zločinca Slobodana Miloševića, ne mogu a da ne kažem da sam tog 27.04. tri mjeseca prije njegovog hapšenja duboko vjerovao da će ta moralna fukara jednom nebo gledati kroz zatvorski šiber kazujući pticama"...svima reci da sam tu neka vide neka čuju!!!"

22.07.2008.

Uhapšen Radovan Karadžić

Beograd, 21. jul 2008.
Saopštenje Saveta za nacionalnu bezbednost Republike Srbije

Savet za nacionalnu bezbednost Republike Srbije saopštio je da je večeras akcijom srpskih službi bezbednosti lociran i lišen slobode haški optuženik Radovan Karadžić.

Karadžić je priveden istražnom sudiji Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u skladu sa Zakonom o saradnji sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

Informaciju zvanično potvrdila i nacionalna televizija Republike Srbije u vanrednim vijestima u 24 sata, i Serge Brammertz glavni tužilac Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.


26.06.2008.

Strah (Ubica uma)

  Strah

 

Snažan val tjeskobe obitava u meni,

kao vjekovni krpelj koji mi neda mira,

crpi mi svu energiju i snagu

čineći me bespomoćnim i jadnim.

 

Pobijediti ne mogu jer je nepobjediv,

ignorisati ga ne mogu jer je u meni,

kao div suprostavlja se svakoj promjeni

koja se dešava u meni.

 

Ovo malo razuma i mira što je ostalo,

skriveno u temeljima moga bića,

čuvam od zulumćara i dželata

što insanu ne silazi sa vrata.

 

                                   Adis Čolaković

09.06.2008.

Konzumenti vlastite utrobe

Sva ta priča oko patnje hrvatskog (srpskog ili bošnjačkog) naroda u BiH je sekundarna, marginalna ukoliko posmatraš i analiziraš patnju Bosne i Hercegovine i svih njenih žitelja ma kako se oni zvali, kojim jezikom govorili ili kom se Bogu molili.

Patnja jednog naroda ili jednog čovjeka bez obzira na ime, vjeru ili naciju je patnja moje države, a patnja Bosne i Hercegovine je i moja patnja. Bitni su ljudi nisu bitni narodi to nam svima treba biti jasno! Sve dok ne budemo spremni da prepoznamo bol jednog čovjeka i naroda kao svoju bol nećemo doprinijeti uzdizanju ovog društva kao civiliziranog. Sve više se pretvaramo u egocentrične borce koji ne znaju protiv koga se bore i čiji rat vode.

01.06.2008.

Halo hajvani nezasiti:"Bosna nije pogača"!

Bosna se tokom nekoliko stotina godina nalazila u težoj društvenoj, ekonomskoj i političkoj situaciji, na smrtonosnijoj raskrsnici i u poganijem kaznu interesa naših susjeda nego što se nalazi danas, pa unatoč tome ni tada nije bilo dopušteno da Bosnu i njene stanovnike dijele hajvani nacionalističkim nožem na fašistički način kao pogaču, pa zašto bi nekome sada dopustili to.

Znam da je danas teško osjećam to na svojoj koži i u meni nešto ključa, kipi hoće napolje, ali trebaju znati ma koliko oštrili nož i koliko on oštar bio neće uspjeti podijeliti Bosnu i njene građane, jer hajvani nezasiti: „Bosna nije pogača“!!!

18.05.2008.

Svijet u zrnu pijeska i "Kosmos na dlanu"

Bosna je uvijek bila nepresušan izvor inspiracija. U Bosnu su dolazili i oni sa leva i oni sa desna, dolazili su da postanu insani, da se ponovo rode i stvaraju, da piju kafu uz rahat lokum i cigar u ruci slušajući sevdalinku na obalama Une, Neretve i Bosne.

Decenijama je Bosna nosila epitet Jugoslavije u malom, a nisu znali da je Bosna i Hercegovina Svijet u malom, "Kosmos na dlanu".

Kada se rodiš na ovom tlu nisi ni svjestan koliko ti malo treba, a to spoznaš tek kad ga napustiš. Tako prije nekoliko dana iz zemlje faraona vratio se moj brat i iznad svega divio se čovjek pijesku. Svi omađijani piramidama, sfingom, faraonima i prelijepim egipćankama, a moj buraz se divio pijesku. Smiješno, pitam ja njega:“što se diviš pijesku, šta bolan ima u njemu da zaslužuje toliku pažnju u tvojim pričama“, a on začuđen pitanjem veli:“eh... da znaš kakav je merak kad ti noga propadne u onaj pijesak, pa te golica, pa te miluje, zavuče ti se u svako ćoše i jednostavno ti ne da mira a ima i neki specifičan miris, što je neopisivo“.

Havizam i velim u sebi ovaj moj buraz vodio ljubav sa pijeskom! Neviđeno!  

Samo Bosanac može biti fasciniran pijeskom i samo Bosanca može zadovoljiti zrno pijeska. Nama tako malo treba - zrno pijeska, minut mira, fildžan kafe, kocka šećera i sevdalinka da srce dira! NEOPISIVO!!!    

 

14.05.2008.

Kako mrziti Bosnu i u toj mržnji izgorjeti

Komentari izvjesnog blogera „kulinxban“ kojem ustaše nisu fašisti nego nacionalisti kalibra Tomislava Nikolića pokrenuli su diskusiju 13.05.2008 god. na blogu člana predsjedništva BiH koja je završila blokiranjem gore spomenutog blogera, zbog riječnika i uvredljivih komkentara. U ovom postu možete pročitati dijelove komentara upućene kulixban – u.

 

Kazali ste kulinxban: „BiH je neka trenutna tvorevina i vjeruj mi nema Srbina niti ima Hrvata koji bi zaigrao za BiH ako bi ga pozvala Srbija, tj. Hrvatska“.

 

Kako griješite, u šta ste vi potrošili svoje godine? Gdje ste vi rasli?Pa vi doista ne znate ništa o bosanskom biću koje se neda identificirati ni kao bošnjačko ni kao hrvatsko ni kao srpsko. Bosansko biće je nešto što spaja sve ljude u Bosni. Nijedan centimetar Bosne nikada nije bio niti će biti srpski, hrvatski ili bošnjački i ne zato što ja tako zborim, nego zato što su ljudi u ovoj zemlji stoljećima živjeli jedni sa drugima a ne jedni pored drugih. Svi koji su pokušali Bosnu dijeliti i pripojiti nestali su!

I neka su!!! Ja sam Bošnjak, pa ne navijam ni za Tursku ni za Saudijsku Arabiju ni za Iran ni za Irak kada igraju protiv BiH. Da li me to čini nemuslimanom, nebošnjakom? I gdje je taj čovjek koji će reći da sam nemusliman samo zato što navijam za svoju reprezentaciju, za reprezentaciju u kojoj su zastupljeni svi. Ja ne želim živjeti ni u bošnjačkoj BiH, ni u srpskoj BiH ni u hrvatskoj BiH.

Sjetite se ZAVNOBIH-a: „Izražena je odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata“.

To šta vi mislite o Bosni mislili su mnogi prije vas, vi ste samo to preuzeli iz jednog od mnogobrojni priručnika „Kako mrziti Bosnu i u toj mržnji izgorjeti“. Ko rađa, ko odgaja ove fašiste; pa svi smo mi rođeni nevini, čisti od grijeha šta se tom čovjeku dogodilo? Mene moji roditelji nisu dojili pričama, nego pustili su da moje bosansko srce prepozna sukus bosanskog bića a to je da Bosna nije ničija nego svačija ona pripada nama bosancima bez obzira na vjeru. I još nešto žene su doista uzvišena bića, mnogo inteligentnije mnogo jače od nas (priznajem), a naročito bosanska žena. Tokom historije mnogo je primjera da nije bilo ženskih insana ne bi bilo ni Bosne. Vi ste očuvali Bosnu od kraljice Katarine pa sve do sad i vidi sad ovo neki stari prdonja želi da poništi borbu naših majki i sestara. Blogger kulixban je navodno Zeničanin a ja ne mogu vjerovati da je Zemljanin. Meni ne smetaju drugi i drugačiji ma šta to značilo, među njima sam odrastao od njih sam učio. Mene nisu učili da iskazujem nepoštovanje prema ljudima druge vjere, a to je kako vidim danas cool.

I samo još ovo Bilinopoljska izjava bila je samo formalnog karaktera, jer su se bogomilski poglavari, uprkos potpisanoj izjavi, i dalje držali svoje vere. Kulin Ban je bio mudar, veliki strateg i Papu je prevario i one sa leva i one sa desna i one iz Stambola samo da očuva Bosnu te danas stoji kao simbol nedjeljivosti Bosne i dokaz da Bosna nije ničija nego svačija ona pripada nama bosancima bez obzira na vjeru.

27.04.2008.

Utvrđena lokacija Radovana Karadžića

   Ko se nije skrio magarac je bio!

Radovan Karadžić optuženik za ratne zločine, zločinac crnogorskog porijekla, psihijatar i psihološki bolesnik, kome istina zvanično još nije utvrđena diagnoza je jedan od najodgovornijih za pokolj 8000 nevinih ljudi u Srebrenici koji je Međunarodni sud pravde u Hagu pravno okarakterisao kao genocid. Režiser genocida u Srebrenici i jedan od scenarista agresije na Bosnu i Hercegovinu već deceniju se uspješno skriva od legalnih organa gonjenja bivših jugoslovenskih republika i interpola.

 

I danas kada se sjetim dijela Karadžićevog govora pred bosanskohercegovačkim parlamentom sav pretrnem i krv mi se zaledi od spoznaje da je taj bolesnik već 14.10.1991 godine bio eksplicitan u namjeri da državu Bosnu i Hercegovinu odvede u pakao, a građane Bosne i Hercegovine u nestanak.

„Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a muslimanski narod možda u nestanak jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje.“

(Iz Karadžićevog govora pred bosanskohercegovačkim parlamentom 14. oktobra 1991. godine).

 

Pakao smo prošli ali nestali nismo,  ni mi građani ni Bosna i Hercegovina.

Na njegovu veliku žalost!

Ali dans nismo u raju, tu smo negdje u međusvijetu razapeti između civiliziranog svijeta i svijeta bosanskih baraba koji nas još uvijek ne puštaju iz svojih prljavih, pohlepnih i bogu mrskih ruku.

 

Konačno je, nakon toliko godina neizvjesnosti, „traganja“ i „lociranja“ utvrđeno gdje se skriva R. Kradžić od Bosne kojoj je namjenio pakao i njenih građana kojima je obećao nestanak.

 

Naime, Radovan Kradžić se nalazi u magazi gospođe Dodik u prostoru između police sa kiselinama i police sa švercovanom visokotarifnom robom.

Tako smo mi građani godinama uvjeravani da se u magazama BiH političara ne skriva „ilegalna“, „lako kvarljiva“, „jako toksična“ i „izrazito zarazna“ roba.

Iznad svega začudili bi ste se šta sve ljudi kriju u magazama!!!

25.04.2008.

Domovina je kao zdravlje što je više gubimo više je trebamo

Zemlju zemljom čine ljudi kao što državu državom čine narodi.

Najvažnije obilježje jedne države jesu njeni narodi koji su međusobno povezani jednom niti koja je neraskidiva. Istina ta nit se može prekinuti samo u slučaju kada domovina, simbolično kazano je izgubila temeljnu funkciju a to je da čini narode otpornim na većinu društvenih bolesti.

Postavlja se pitanje kako je moguće izgubiti domovinu?

 

Domovinu i ne mogu izgubiti oni koji je nisu ni imali.  

Ali domovinu mogu izgubiti oni koji su je zanemarili, ostavili na nemilost njenih neprijatelja, koji su je iznevjerili, ili jednostavno oni koji nisu dali sve za nju i koji nisu uzeli sve od nje.

Ovi posljednji je sve više trebaju jer je za njih domovina kao i zdravlje što je više gube  više je i trebaju.

Domovina je štit naroda bez kojeg ljudi ne bi mogli opstati.

Domovina je u srcu svakog čovjeka i štit i rana. Ona je štit koji te štiti, koji te gradi i usmjerava kada je to neophodno. Ona je rana koja boli kada je diraju, prljaju i onda kada je ne prihvataju.

Domovina nije ničija do svoja, svačija i onog koji u njoj živi i koji sa njom živi. Da je ova teza tačna potvrđuje nam historiski put naše domovine Bosne. Istina je da su našu domovinu stoljećima osvajali, prisvajali i uništavali ljudi pogani duša koji su na to imali najmanje prava. To bi se i danas dešavalo da nismo sačuvali ovo malo ''zdravlja'' što imamo i da nismo odlučili graditi imunitetni sistem koji bi sprečavao daljnje slabljenje onoga čega njaviše trebamo.

Na kraju treba reći da domovina jeste kao zdravlje što što je više gubimo više je trebamo, ali zato treba imati naumu da ne treba dozvoliti da izgubimo ni pedalj svoje domovine kako u srcu tako i u svakodnevnom životu.

 


Stariji postovi

Adis Čolaković: \